Ja sam obraćenica. Prije 5 godina Gospodin mi je dao tu milost da upoznam Njega, Njegovu veliku ljubav i Njegovo ogromno milosrđe. Dao mi je novi život, novu dušu, novo tijelo. Bila sam 8 godina ovisnik o drogi, alkoholu, tabletama, vodila neuredan život i više mogu reći da sam preživljavala a ne živjela jer život bez Boga nije život.
Kada sam 2008. godine došla prvi put raditi preko ljeta u glavi mi je bilo jedino kako što više zaraditi kako bih imala za ono bez čega više nisam mogla - travu, za moju najdražu drogu speed, za izlaske, za alkohol. Samo, kada nešto jako želite dogodi se suprotno, novci nisu tako lako dolazili, a kada bi došli, prebrzo bi nestajali. Na moju sreću našao se tu jedan dečko koji nam je nekoliko puta uspio nešto srediti. Kako u životu ništa nije slučajno tako niti pronalazak Novoga Zavjeta u jednoj sobi za goste nije bilo slučajno. Kako i zašto sam ga stavila u torbu to se ne sjećam samo znam da kada sam ostala sama u sobi i kako baš jedino meni nije TV radio, i kako baš ja nisam imala što za čitati posegla sam u torbu i pronašla njega i počela čitati. Za mene Bog nikada nije postojao, ako je, onda ga nikada nije bilo briga za mene, uvijek sam se pitala ako postojiš zašto ja onda ovoliko patim, ako postojiš napravi to, napravi ovo ali pogađate, nikada nije napravio što sam htjela. Počela sam to čitati iz dosade, ali sjećam se prve rečenice koju sam zapamtila BLAŽENI KOJE VJERUJU, A NE VIDJEŠE… čitala sam dalje, o tome nekom opraštanju, pa ljubi bližnjeg… u tom periodu bila sam 5 god. u vezi koja je bila sve samo ne veza, više mučenje, strah od prekida, i tada sam odlučila ostaviti tog dečka, onda su počele svakodnevne prijetnje, zvanja, da će me ubiti, da će mi doći tu gdje radim, da ćemo se vidjeti u paklu, da će se on ubiti i tako 24 sata dnevno više od mjesec dana. Kada više nisam mogla to trpjeti otišla sam na jedan mol i počela PRVI PUT U ŽIVOTU MOLITI, MOLITI SVIM SRCEM, MOLITI ISKRENO, MOLITI BOGA DA ME TA OSOBA PUSTI NA MIRU i nakon toga dana više mi se nikada nije javio. To je bilo moje prvo čudo koje sam dobila od Boga. Do kraja sezone ostalo je 2-3 mjeseca a kod mene se počelo nešto mijenjati, počela sam zazivati Boga, onda me moja šefica pokušala uvući u reiki ali ne da Bog na svoje, nije uspjela.
Sezona je završila, vraćam se kući i znate što ZABORAVLJAM NA BOGA, NA ČUDO, VRAĆAM SE VRAGU U BIJELOM PRAHU, VRAĆAM SE VRAGU U AKLOHOLU, VRAĆAM SE VRAGU U DIMU MARIHUANE, VRAĆAM SE VRAGU U KAFIĆU. Nikada u svom životu neću zaboraviti taj tjedan od Badnjaka do drugog dana Nove godine. Kažu da kada vrag gubi bitku postaje najgori i najljući i ja mogu reći da je to istina jer mene je u tjedan dana slomio, srušio, i pokušao me ubiti na svoj način ali onog trenutka kada sam se poklonila i kleknula pred vragom u obliku bijelog praha i kada sam začula glas BIRAJ TO ILI ŽIVOT i kada sam se odlučila za ŽIVOT, znala sam da je tu vrag poražen a moj Bog dobio dozvolu da me čisti i mijenja onako kako On najbolje zna. Vodio me, držao me u vremenima krize, poslao prijatelje koji su me bodrili da ustrajem u tome i poslao mi je MARIJU, NAŠU NEBESKU MAJKU o kojoj nikada ništa nisam znala osim da je Isusova mama i to je bilo dosta. Poslao me je Njoj u jedno Svetište na Otoku Krku - SVETIŠTE MAJKE BOŽJE GORIČKE. Tko će najbolje pomoći svome djetetu da izađe i krize, tko će najbolje utješiti svoje dijete kada je tužno i bolesno nego Majka. Često sam tada stajala pred Njezinim kipom ali opet nisam znala zašto je Ona bitna u Crkvi pa imamo Isusa što sada i Marija. U tom sam razmišljanju ostala oko godinu dana, dok prošle godine Marija nije odlučila pokazati mi tko je uistinu Ona, tu je moj život dobio jedan novi smisao, novi put. Na početku prošle godine upoznala sam jedan bračni par koji štuje Mariju. Kada sam gledala toga gospodina kako priča o Gospi nisam mogla doći sebi, rekla sam ovo je pravo Marijino dijete on je doživio obraćenje u Međugorju, pa njegova, supruga, pa onda i kćer koja je moja jako dobra prijateljica. Toliko ljubavi o Njoj u njegovom glasu, toliko toga o Mariji da je nakon dva dana Marija postala u mojim očima velika kao cijelo nebo, da sam u Novu godinu ušla s Marijinim škapularom, da sam počela živjeti u Njezinom svetištu, posvetila sam joj se, i počela ju moliti da me mijenja, da me čini sebi sličnom, da me Ona vodi Isusu i da me zagovara, da bude prisutna u mom životu 24 sata, da me oslobodi navezanosti, da me uči poniznosti… i Gospa je počela raditi, Gospa me dovela da one granice da sam se osjećala toliko bespomoćno, toliko jadno, nemoćno, slabo, ostavljena od ljudi… da sam jedino mogla preživjeti ako se obratim dragom Bogu i Njoj. Ponekad bi nakon završenog radnog vremena došla kući i pitala se, A KAKO SAM JA UOPĆE IZDRŽALA DANAS, bilo bi dana kada bi se ujutro probudila i ne bi se mogla dići i onda bi gledala u Njezinu sliku i zazivala je i dala mi je snage da ustanem. Dragi Bog i Gospa su mi tih mjeseci pokazali da me Oni vole ovakvu kakvu jesam i da baš žele da ovisim o Njima. Oslobodili su me navezanosti na ljude, pokazali da su Oni moja snaga.
Zatim se dogodio put u Međugorje. Sama nisam znala zašto sam to jutro odlučila ići, a taj dan je bilo zadnji za prijaviti, nisam imala ni financija ali kada Gospa zove onda Ona zna kako i zašto i uputila sam se u Međugorje. Kada smo stigli imala sam toliku jako potrebu taj dan otići na Podbrdo, tj. tu večer nakon programa. S jednom sam poznanicom došla do početka Podbrda bila je skoro ponoć, mrak, ja se izuvam i krećem bosa, s KRUNICOM u ruci i MARIJOM NA USNAMA krećem se penjati po ne poznatom terenu, po mraku, ne znam gdje stajem, pratim svijetla postaje, ne znam kako idem ali Marija zove, srce vuče, toliko jako da sam mislila da letim. Stalno sam govorila, Majčice želim ti doći, želim ti doći kada sam došla do kipa samo sam kleknula i osjećala takav mir i samo mir, mir. Najbolje od svega, nisam se dugo ni zadržala, nekih 10 min i krenula dolje, dok sam se spuštala osjećala sam se jako čudno, ništa mi nije bilo jasno, samo sam hodala prazne glave. Sutradan smo ujutro išli s grupom na Podbrdo. Dok sam se penjala po onom kamenju mislila sam, ma kako sam ja uspjela to sinoć proći, ma zar sam gazila tuda, ma kako to. I odgovor je došao kada sam sjela pred kip i pogledala u Gospu obasjanu suncem, i bilo je jasno JA SAM TVOJ PUT, JA SAM TE SINOĆ VODILA DA TI POKAŽEM DA KADA IDEŠ SAMNOM NE MOŽEŠ ZALUTATI, DA I NEPOZNAT I STRM PUT SAMNOM MOŽE BITI LAK, S MOJIM NAJMOĆNIJIM ORUŽJEM KRUNICOM I S MOJIM IMENOM NA USNAMA NEĆEŠ POGRIJEŠTI, JA SAM TVOJ PUT KOJI TE VODI ISUSU. Moje srce je gorjelo, počela sam plakati od radosti, ali i od stida i srama, ma zar sam ja to zaslužila, ja koja ju je toliko puta povrijedila, i Ona mi daje ovu milost ali majka ljubi svoje dijete kakvo god bilo, Ona ga ljubi i voli.
Drugi dan ujutro spremali smo se na Križevac, odjednom u meni nervoza, mučnina, slabost, srce mi ubrzano lupa, teško dišem, ajme pomislila sam ma nema šanse da dođem gore, pa srušit ću se negdje i još bosa jer sam to obećala kada sam zadnji put bila da ću drugi put kada dođem bosa na Križevac, ali sada mi je loše, još sunce, toplo, ma ne mogu… Kada smo stali na početak brda rekla sam, ma nemoguće, nešto će mi biti ali krenuli smo. Prva postaja, ja se polako penjem, još uvijek mi je loše, gužva, sve puno ljudi i odjednom sjetim se MARIJA, KRUNICA i skidam svoju krunicu, počinjem moliti i Marija opet pobjeđuje, Marija opet pokazuje da s Njom ništa nije nemoguće, da s Njom i moj životni križni put postaje lakši. Da, kada ima Nju uza sebe mogu biti sigurna, da se ne bojim jer svi znamo kako vrag bježi kada se spomene Njezino ime. Marija me dovela na vrh Križevca, a da umor nisam osjećala, da sam bila toliko sretna, lagana, odmorna…. da nisam ni sama vjerovala. Moja je duša bila ispunjena tolikom radošću, mirom da sam s Križevca trčala dolje. JA SADA ZNAM KOJI JE MOJ PUT, JA SAM PRUŽILA MARIJI RUKU I DOPUSTILA DA ME VODI, JA ŽELIM S MARIJOM JEDNOG DANA DOĆI PRED BOGA, JA ZNAM DA ONO ŠTO MI JE DALA I POKAZALA U MEĐUGORJU JE SLIKA MOGA ŽIVOTA, MOGA KRIŽNOGA PUTA, MOJIH PROLAZA KROZ NEPOZNATO I KROZ MRAK I KAMENJE, POKAZALA MI JE DA AKO IDEM S NJOM I KRUNICOM KROZ ŽIVOT NEĆU ZALUTATI, JER IMAT ĆU NJENO IME NA USNAMA, ZAZIVAT ĆU MARIJU UVIJEK I ZAHVALJIVATI BOGU ŠTO JE NJU ODABRAO DA ME VODI. MARIJO HVALA TI…TI SI KRALJICA MIRA, ALI TI SI KRALJICA I GOSPODARICA MOGA SRCA.
Nema komentara:
Objavi komentar